Kako pomoći mališanima da se priviknu na vrtić?
Prilikom jutarnjeg rastanka u vrtiću roditelji ne bi smeli da budu tužni niti da plaču, jer će tako rasplakati i dete, a posle podne treba maksimalno da se posvete svom mališanu.
Polazak u vrtić ili jaslice velika je promjena i stres kako za decu tako i za roditelje. Diete se suočava s novom sredinom, koja ne znači samo fizički nov prostor već i nove ljude i nove navike, drugačije od onih koje je imalo u roditeljskom domu. Roditelje, uz brigu kako će se njihov mališan snaći, muči hiljadu pitanja, kako sami treba da se ponašaju, šta smiju a šta ne smiju da rade kako bi detetu olakšali privikavanje na prvi kolektiv.
– Još pre nego što prvi put dovedu dete, roditelji mogu da mu pomognu da se lakše adaptira. To znači da prvo dođu u vrtić u koji su upisali dete i da se upoznaju s režimom života u njemu. Kada je doručak, ručak, kada se spava… Ukoliko taj dnevni raspored počnu da praktikuju kod kuće, polazak u vrtić će za dete biti manji šok – kaže Gartnerova.
Takođe je dobro i da u tom periodu djecu, a naročito onu koja nemaju braće i sestara, navikavaju da se više druže s djecom.
Poželjno je da prvih dana, jednu do dve nedelje, dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Raspored dolaženja dogovara se s vaspitačem, ali prvog dana dete od jedne do tri godine obično ostaje pola sata, a potom sve duže i duže. Za djecu od tri do šest godina trajanje boravka prvih dana može da bude i duže.
Preporučljivo je da dijete počne da dolazi u vrtić u vrijeme igre, dok dolazak u vreme odmora treba ostaviti za kasnije, kada se ono bar donekle prilagodi na kolektiv.
Roditelji ne treba da žure s tim da im dijete što prije u obdaništu ostaje po cijeli dan.
– To pogotovu važi za decu do tri godine. Roditelji možda smatraju da je njihovo dijete zadovoljno samim tim što je okruženo drugom djecom. Međutim, treba da znaju da se oni u tom periodu mnogo radije igraju sami nego s drugom djecom.
Zato psiholozi i preporučuju polazak u vrtić tek posle treće godine.
POZDRAVLJANJE NA PRAGU
Vrlo je važan jutarnji rastanak u jaslicama ili vrtiću.
– Roditelj treba da bude smiren. Ne smije da pokaže djetetu da je zabrinut ili tužan što ga ostavlja, niti da pred njim zaplače. Emocije roditelja prenose se na dijete i, ako vidi da je majka tužna, ono će se isto tako osećati, treba naći pravu mjeru koliko dugo se pozdravljati s detetom.
Sa mališanom, pogotovu ako je jaslenog uzrasta, ne treba mnogo razgovarati, ali ni tutnuti ga samo u ruke vaspitačici i otići. Diete joj treba polako pružiti, pozdraviti se s njim smireno i lagano otići. Ni rastanak sa starijim se ne sme odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje nije dobro jer će dijete tada da plače. I tada i ubuduće očekujući da se roditelj vrati.
– Po povratku iz vrtića dobro je što više vremena provoditi s djetetom. Šetati, igrati se, pričati mu priče, maziti ga, pitati kako mu je bilo u vrtiću.
NEK SE ISPLAČE ODMAH
Svako dijete na vrtić odreaguje na svoj način. Najčešće plaču, neka se upiške iako su to kod kuće prestala da rade, druga neće da jedu, treća da spavaju…
– Dešava se i da ne ispoljavaju nikakvu reakciju, ali se vidi da pate i te adaptacije su zapravo najteže. Kada je o plakanju reč, iskustvo pokazuje da je najbolje da se djeca isplaču što prije, ali na to se ne može uticati. Sve zavisi od slučaja do slučaja – objašnjava naša sagovornica. Kaže i da se zaista rijetko dešava da se dete uopšte ne privikne na vrtić.
NEMA POVLAČENJA
Dešava se da roditelji koji imaju „baka-deka servis“, ili neko od njih trenutno ne radi, u periodu adaptacije dijete prestanu da vode u vrtić ako ono tamo mnogo plače. Taj pristup nije dobar.
– Adaptacija ne treba da se prekida, jer se time djetetu šalje poruka da, ako dovoljno plače i pravi scene, ne mora u školicu. S druge strane, ponovna adaptacija je mnogo teža i duže traje, pa i dijete više pati.