Djeci danas puno proaktivnije moramo osmišljavati dnevne fizičke aktivnosti jer svoje vrijeme radije provode zalijepljeni za ekrane. I dok se učimo procijeniti koliko vremena mališani trebaju provoditi pred raznim ekranima (iPad, Minecraft, da ne nabrajamo redom…), čitamo članke za i protiv ograničenja, neosporno znamo da kad se radi o fizičkoj aktivnosti, nema dilema.

Redovna vježba tj. fizička aktivnost ne samo da poboljšava motoričke sposobnosti i kardiovaskularno zdravlje, već i pozitivno utiče na psihološki, društveni i kognitivni razvoj svakog djeteta.

Evo na što još utiče Redovna fizička aktivnost kod djece:

♦ Poboljšava koncentraciju i fokus. Fizička aktivnost povećava dotok krvi u mozak, a na taj način i dotok kisika i glukoze, potrebne za bolju koncentraciju i fokus.

♦ Poboljšava pamćenje i vrijeme reakcije. Kada su aktivna, djeca brže reaguju i bolje pamte. Oni s boljom kondicijom lakše i brže rješavaju kognitivne zadatke.

♦ Podiže akademske rezultate. Vježba potiče rast i razvoj moždanih ćelija, istovremeno otvarajući nove kapacitete za učenje.

♦ Potiče kreativnost. Djeca koja su fizički aktivna imaju veću kognitivnu fleksibilnost i razmišljaju kreativnije i originalnije.

♦ Potiče snagu, fleksibilnost i izdržljivost. Djeca koja redovno vježbaju izdržljivija su, fleksibilnija i snažnija, kako fizički, tako i psihički.

♦ Bolji san. Samo pola sata fizičke aktivnosti dnevno utiče na bolji san svakog djeteta.

♦ U zdravom tijelu, zdravi duh, vrijedi za već navedene prednosti svakodnevne vježbe kod djece. Međutim, fizička aktivnost značajno utiče i na zdravu težinu, zdravlje kostiju, motorički razvoj i kardiovaskularno zdravlje.

♦ Bolji imunitet. Redovna fizička aktivnost potiče tijelo da se brže i lakše riješi nakupljenih toksina, te se tako lakše bori protiv raznih bolesti.

♦ Više energije i manje stresa. Uz redovnu vježbu i djeca i odrasli osjećaju veću količinu energije. Osim toga, endorfini koje tijelo luči prilikom fizičke aktivnosti podižu raspoloženje i smanjuju stres.

♦ Podiže samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva. Djeca koja redovno vježbaju su sretnija i mirnija. Fizička aktivnost potiče lučenje serotonina – tzv. hormona sreće.

Nikad nije kasno krenuti. Sve gore navedeno vrijedi i za odrasle. Petnaest minuta na dan ili sat vremena, nađite vremena i zajedno sa svojim djetetom pronađite zabavnu igru ili fizičku aktivnost. ‘Zabavna’ je ovdje ključna riječ jer nitko ne voli nametnute aktivnosti.

Svakodnevne zabavne fizičke aktivnosti će i kod vas i vašeg djeteta doprinijeti osjećaju sreće i zadovoljstva, a uz to kondicija koju ćete postići učinit će vas jačima i pametnijima, pa tako i spremnijima na životne izazove.

Čitanje naglas treba primjenjivati onda kada odgovara svim učesnicima čina čitanja, bilo ujutru, poslijepodne, uveče. Spontano čitanje može se dešavati i u autu, u ljekarskoj čekaonici, u autobusu, u gradu, u parku, na izletu.

Čitajte deci naglas od rođenja kako bi ona mogla:

*povezati čitanje i knjige s prijatnim osjećanjima
*čuti zvukove, rime i riječi
*da koriste svoja čula sluha, vida i dodira
*stvarati zvukove – od gugutanja do riječi
*pokazati na sliku, a osoba koja čita imenovati to što dijete pokazuje
*počela razumijevati da slike prikazuju određene predmete iz njihove okoline
*i, naravno, kako bi djeca uživala.

Ova vrsta čitanja može biti vrlo zabavna i često prelazi u porodični ritual, naročito u hladnijim danima kada svima nedostaje mašte kako animirati dijete.

Glasno čitanje je aktivnost je koja može uključivati cijelu porodicu – roditelje, baku, djeda, braću i sestre, rođake… Izuzetno je važno za razvoj kognitivnih sposobnosti djece, a osobama koje su uključene u glasno čitanje djeci, osigurava čvrstu vezu s djetetom.

Zbog čega je još važno da roditelji čitaju deci od malih nogu:

*Na ovaj način se radi na prevenciji teškoća u čitanju.
*Radnja knjige je tako u centru djetetove pažnje i izvor je korisnog i uzbudljivog iskustva.
*Proširuje se rječnik najmlađih i njihovo opšte znanje, jer to što pročitaju mogu da povežu sa onim što vide i čuju oko sebe.
*Kada roditelji čitaju naglas, postaju uzor djeci i prenose na njih ljubav prema knjizi.
*Mališani se upoznaju sa književnim jezikom, koji se razlikuje od svakodnevnog, što je važno za obrazovanje.
*Dok slušaju, deca maštaju o ljudima, mjestima i situacijama koje nisu upoznali i doživjeli

Savjet plus: Čitati treba onoliko dugo koliko deca žele da slušaju. Ne treba ih prisiljavati na slušanje priče. S vremenom deca razvijaju koncentraciju, pa se vreme slušanja priče samo po sebi produžava. Čak i 15 minuta glasnog čitanja tokom dana doprinijeće cjelokupnom djetetovom razvoju.

To je poslednja faza biološkog razvoja u koju dečji organizam ulazi oko jedanaeste godine, mada tu starosnu granicu treba prihvatiti sa rezervom. Uobičajeno je povezivati pubertet sa razdobljem u kome dolazi do polnog sazrijevanja mladih, ali to je samo jedan aspekt. U toku puberteta dolazi do tjelesnog sazrijevanja pri kome sva tkiva i svi organi dobijaju svoju konačnu formu, strukturu i funkcionalna svojstva. Sve te promene praćene su i različitim manifestacijama ponašanja.

Prelaz od dečaka ka muškarcu i od devojčice ka ženi je uslovljen prije svega civilizacijskim i kulturnim postignućima društva u kome dotični pojedinac živi. Po pravilu, što je zajednica
primitivnija, doba adolescencije je kraće. Naime, kod nekih plemena, polna zrelost predstavlja jedini kriterijum za zrelost uopšte. U savremenijim društvima, osim tjelesne zrelosti, od
mladih se očekuje da steknu i određeno iskustvo i znanje kako bi se smatrali odraslim ljudima i dobili neka prava koja do tada nisu imali. S obzirom da takvo društvo postavlja veće
zahtjeve, postizanje zrelosti traje duže.